Simboli i zastave jedinstva
Često nam se zabranjuju simboli i zastave prošlosti s napomenom da oni prisjećaju na ratno iskustvo našeg prostora ili s napomenom da su oni znak prevaziđenih ekonomskih vjerovanja. Pogrešno!
Biti Jugoslaven ne znaÄi biti nostalgiÄar starih vremena ili komunista trećeg milenijuma — biti Jugoslaven znaÄi ne praviti razlike prema vjeri, prema koriÅ¡tenju ijekavice ili ekavice, prema pisanju na latinici ili na ćirilici. Biti Jugoslaven znaÄi biti ponosni dio velike porodice koja mora zajedno graditi bolju budućnost. Biti Jugoslaven ne znaÄi biti socijalista, niti znaÄi ne biti. Biti Jugoslaven znaÄi zaobići stereotipe i razumjeti da u svakom narodu ima dobrih i loÅ¡ih ljudi.
Sve države, nacije ovog svijeta su prolazile kroz tamne faze kada su pojedini prljali njene zastave svojim djelovanjem: najlakÅ¡e zamisliti sluÄaj faÅ¡izma u Italiji ili nacizma u NjemaÄkoj. No smiju li se Talijani istaknuti kao takvi? Smiju li Nijemci? Smije li se govoriti o Italiji a da ne podrazumijevamo faÅ¡istiÄko doba represije? Smije li se govoriti o NjemaÄkoj? Smije — jer su ti pojmovi nastali neovisno o tim ideologijama i deÅ¡avanjima. Zato je opstala talijanska trobojka, koja je nastala mnogo prije faÅ¡izma, dok je barjak sa kukastim križom, koji je od svoje prve pojave pa nadalje uvijek bio simbol nacistiÄkih glediÅ¡ta, zabranjen.
Po Äemu se razlikuje jugoslavenstvo? Po Äemu se razlikuje plava, bijela i crvena trobojka? Zar su oni koji su prljali te pojmove dok su pucali na svoje zaslužni da ih identificiramo sa simbolima jedinstva koji su nas vezali kroz vrijeme i koji su nam bili uzori zajedniÄkog djelovanja za opće dobro? Nisu!