Srđan Aleksić i Refik Višća: martiri rata

Dvije veoma slične priče o herojima koji su svoj život žrtvovali za druge, dvije priče o mladim junacima iz vrijeme rata koji su se protivili njihovim "drugovima" kako bi spasili tuđe živote, makar ih jedan rat dijelio jedan od drugih.

Srđan je bio dvadesetšestogodišnjak iz Trebinja, vojnik VRS-a, koji je svoj život dao kako bi spasio mladog Alena Glavovića, koga je grupa drugih vojnika VRS-a počela tući zbog njegove nacionalnosti: tako je Srđan privukao na sebe pažnju zlih vojnika, dok je Alen Glavović dobio priliku da sebe spasi. Refik je bio tridesetšestogodišnjak iz Zavidovića, pripadnik vojne policije ARBiH, koga je Jasmin Viković, drugi pripadnik ARBiH, ubio sa 22 metaka jer je Refik više puta spasio 12 zarobljenih Srba od njega.

Dana 21. Januara 1993. godine Srđan je bio na trgu svog rođenog grada, Trebinje. Jedna je druga grupa rezervista VRS-a legitimirala osobe na trebinjskom trgu, i kad su četvorica vojnika saznali za ime Alena Glavovića, Srđanov drug koji se u tom trenutku nalazio u kafani, vodili su ga u zatvor i počeli ga maltretirati. Srđan im se brzo usprotivio, pa su iz tog razloga vojnici ciljali na njega, zaboravljajući na Alena koji je s tim dobio mogućnost za bijeg. Počeli su ga tući drvenim kundacima njihovih kalašnjikova, ostaveći ga besnažnog i nesvjestan ispred stanice milicije. Heroj Srđan je poginuo u trebinjskoj bolnici 27. Januara od posljedica povreda: njegov je otac Rade napisao u osmrtnici "Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost". Mladom su Srđanu posthumno dodijeljene mnogobrojne nagrade, ulice i ploče, no se njega najviše sjeća Alen Glavović, spašena osoba koja je Srđanu za život zahvalna i obećala da će svake godine porodicom posjetiti Srđanov grob. "Srđan je bio dobar prijatelj sa svima, bez obzira na vjeru i naciju: bio je dobar sportista, glumac, a prije svega dobar drug" govori Glavović o svom spasitelju.

Dana 12. Avgusta 1992. godine, u Zavidovićima, pijani je pripadnik ARBiH Jasmin Viković došao u zgradu tehničke škole, gdje je bilo 12 zarobljenih vojnika VRS-a, kako bi ih tukao i maltretirao. Kad je za to čuo Refik Višća, pripadnik vojne policije ARBiH, došao je u zgradu kao ispomoć kako bi obranio 12 zarobljenih vojnika i uspješno to uradio, istjerujući pijanog Vikovića. No kad je Jasmin Viković drugi put došao kako bi maltretirao zarobljenike, nije mogao trpjeti što je Refik ponovo mu to zabranio svom snagom, pa ga je ubio na lice mjesta sa 22 metaka. Refik Višća je još jedan heroj koji nije spasio samo jednog života, već 12 života vojnika "sa druge strane nišana". Mladom junaku nije ni jedna ulica dodijeljena, niti trg pa niti škola. Herojsko žrtvovanje Refika je prošlo bez ikakve zahvale, njemu je jedina nagrada bila smrt i zaborav, odličan dokaz da ga nismo zaslužili ni tada kao ni sada među nama.

Copyright Jugoslaven