Sarajevski Romeo i Julija, poznati cijelom svijetu pod takvim imenom, ubijeni su 18. maja 1993. na Vrbanji mostu snajperskim hicima, bez obzira na sklopljeni sporazum koji omogućava slobodni prijelaz na srpsku stranu. Boško Brkić i Admira Ismić su se držali za ruke dok su hodali desnom obalom Miljacke, ona je poskakivala i mahala torbom, bili su srećni i nadali su se životu bez rata. Onda su prvo njega pogodili, pa zatim Admiru, koja je njega zagrlila zadnji put dok su zajedno izdahnuli. Ležali su 7 dana zagrljeni, dok ih vojska Republike Srpske nije odnijela da bi ih zajedno sahranili. Njih dvoje bili su zajedno 8 godina i gdje god bi se pojavili izazivali su pažnju: ni metak ih nije uspio razdvojiti. Još od prije rata su planirali da se vjenčaju i da žive zajedno, ni rat ih nije uspio zaustaviti. Vojske RBiH i RS to su im garantirali. Romeo i Juliji je nedostajao još zadnji kilometar do slobode. Nekome se nije dopalo da vidi dvije osobe različite vjere da se drže za ruke i ne obaziru se na smrt. S ovim postupkom oni nisu samo htjeli da ubiju dvoje zaljubljeni nego simbol koji oni predstavljaju i koji nema granica.